Sjećate li se da su muški satovi Darwil bili zaštitni znak Jugoslavije, kao što su to bili Fićo, Lepa Brena i Beba Lončar?
Darwil je tad nosio srednji sloj društva, tadašnja radnička klasa, sa malo boljim primanjima. Vrlo je moguće da je tadašnja jedna plaća išla na sat. Gazda je bio onaj tko ima Darwila i bicikl. Možda uz neko obnavljanje kolektivnog sjećanja bi ga danas kupovali i mlađi i stariji. Stariji da se tako vrate u mladost, a mlađi jer su čuli od dede ili oca, pa bi da ga kupe. Ali da im se malo približi sat po pitanju današnje estetike jer su tadašnji muški satovi bili estetski sasvim nešto drugo nego što današnja moda traži.
Darwil ženski i muški satovi raspoznaju se po kalibrima. Bilo je tad i puno ženskih Darwila. Kalibar im je bio 6665. Moj otac ih je zvao „Damen“ sat, mali damski sat. Njih sam popravljao do 2000 i neke godine. Imam ovdje Darwil sat, naprijed piše Darwil, 17 rubina, a na poklopcu: serijski broj Darwil. Ispod piše 7041. Na sljedećem satu piše special flat lux, 17 rubina.
Ti ženski i muški satovi su bili tanki, što im piše u nazivu – flat. Tad su ljudi voljeli tanke satove. U to vrijeme je to bio idealan izgled modernog sata. I danas ljudi traže baš takav izgled sata. Ova dva Darwil sata su još iz perioda moga oca, sigurno su to bili njegovi satovi. U svim urarskim radnjama možete naći veliki broj raznih marki starih satova.
Ranije nije bilo zvaničnog predstavnika za Darwil satove, ali se moj otac nekako snalazio i pronalazio je Darwil satove i Omikrone. Odlazio je i u Zagreb. Firma za Darwil gdje su se ženski i muški satovi radili i službeno servisirali bila je samo u Trstu, i verujem da je tamo nabavljao dijelove i Darwil satove.
