Ja sam Željko Vuković, rođen sam 1965. godine i imam 55 godina. Rođen sam i živim u Virovitici. Radim obiteljski posao u urarskoj radnji gdje sam kod oca izučio zanat i kasnije nastavio da se bavim tim poslom. Dakle, cijeli svoj život su mi muški i ženski satovi u fokusu posla kojim hranim sebe i svoju obitelj.
I moj sin već nekoliko godina radi sa mnom, kao i moja supruga. Kćer je u Zagrebu na fakultetu, možda i nju ubacimo u posao kasnije da vodi poslovanje jer muški i ženski satovi nikada ne izlaze iz mode i vjerujem da ćemo ovaj posao raditi još dugi niz godina.
Otac je 1950-tih godina završio urarski zanat u Zagrebu. Kad se vratio u Viroviticu, odmah je našao posao kod jednog starog majstora koji se zvao Josip Bourek. Po njemu se i naša urarska radnja zove Bourek. Sama radnja je osnovana 1924 ili 1925 godine. Otac je radio od 1953. godine pa sve do prije par godina. On je imao strast za ovaj posao pa mu muški i ženski satovi nikad nisu dosadili, zato je i radio tako dugo.
Ja sam mu se priključio u srpnju 1983. godine po završetku zvanične srednje škole i tad sam učio zanat do listopada, kad sam otišao u vojsku. Krajem studenog 1984. sam se vratio iz vojske i odmah nastavio sa učenjem zanata i sa radom.
Imali smo razne varijante poslova, od zanatskog preko prodaje i servisa jer su se muški i ženski satovi kod nas popravljali ali i prodavali, kako smo proširivali posao. Netko traži sat kad ide na trčanje, za rekreaciju, na bazen. Takvi muški i ženski satovi ne mogu se usporediti sa nekim manualnim satom ili nekim u retro stilu koji se može uzeti za 30-40 eura. Njemu ne treba da ide na bazen sa satom male klase vodootpornosti.
